....Happy Ivana ....Nova stranica života...
Eeeeeeehhhhheeeej ljudovi....
SRETNA NOVA GODINA SVIMA... :)))
Želim svima sve najbolje i najljepše, neka sve u životu prati sreća i veselje, a ono ruzno i tuzno neka ostane u prošloj godini...
To isto i samoj sebi želim :)
Ja sam vam inače nova ''Happy Ivana'' :))) , SRETNA i VESELA :))))
Odkako sam u Osijeku život mi se bas promjenio, jako mi je lijepo, na faxu mi je super za sada, kolokviji uspješno prolaze,okrenula sam novu stranicu u svom zivotu, život mi je super, svi prijatelji su mi tamo i ne žalim se na apsolutno nista :))) osim sto mi mama nije tamo, al nju posjećujem vikendima :). I koljeno je bolje nego što je bilo, nedavno sam izvadila šaraf iz njega nakon 6 mjeseci, i sada malo manje boli, operacija i nije nešto previše pomogla, zna često boljeti ali bitno da je prošlo sve :)))
I čak, vjerovali ili ne, IVANA SE ZALJUBILA.....i to jako, jako,jako u jednog jako dobrog i dragog Nikolu.... :)))
I kako onda da ne budem sretna? :)))
Malo je i meni sve to čudno, bojim se da mi se ta sreća naglo ne preokrene na nesto ruzno, ali borit cu se da ostane ovako...neće mi nitko više ukrasti srecu :)
NIKOLA VOLIM TE
...vrijeme odlaska...
Evo dragi moji...odlučila sam se vratiti na blog, i biti puno aktivnija nego što sam bila u posljednjih pola godine...život mi nije bio posebno zanimljiv, nista se nije promjenilo, ljeto je prošlo a ja se još uvijek nisam zaljubila... :) ...koliko vidim i ljudi koji su me posjećivali ovdje, zaboravili su me :( pa moram ponovo obnavljati stara prijateljstva :) ...no ipak, sada krećem u drugi život, sama, ali jača i s puno više samopouzdanja...što znači da je došlo moje vrijeme odlaska iz mog malog mjesta u kojem sam provela svojih najljepših 19 godina...za desetak dana se selim u Osijek, jer počinje fax, a kad se jednom ode, više se ne vraća...od sada cu kod svoje kuće biti samo gost i nista više...s jedne strane mi je malo žao što idem, ali s druge strane drago mi je što cu se osamostaliti na neki način i što ću početi novi život...jer kažu ljudi da je život studenta najljepši , pa ćemo vidjeti :)) ...najviše snage i volje mi daje to, što će mojih 5 najboljih prijatelja ići zajedno samnom...mislim nas 6 se podjelilo u 3 stana, samo što nismo svi u istoj zgradi pa ne možemo snimati seriju ''Prijatelji'' :)))
Dan prije odlaska je velika fešta u selu, odnosno Sv.Mihovil, zaštitnik našeg sela, tako da cemo imati dostojanstven oproštaj svi zajedno :)))
I to bi bilo uglavnom to...
I još nešto...sinoć mi je sestrična poslala nešto što me jako rasplakalo...morala je napisati sastav u školi na temu ''Uvijek ću te smatrati...'' i pisala je o meni što me jako iznenadilo,razveselilo i rasplakalo... Dadić moj voli i tebe tvoja seka najviše na svijetu....i da znaš...čuvat ću ja tebe nekako i odande :) ...ili...neka te čuvaju anđeli... :)
UVIJEK ĆU TE SMATRATI……
Još i sada pamtim te riječi „zašto stalno ideš za mnom, zašto stalno radiš sve kao i ja“, uvijek bi se oko toga svađale, ucjenjivale , ma čak i za onu najsitniju psovku bi se ucjenjivale da ćemo se odati. Jedna drugu nismo voljele od malih nogu jer mi je uvijek govorila kako sam uzela svu pažnju koju je ona prije mene dobivala od moje mame…Ali smo ipak odrasle zajedno i prošle smo puno toga…Koliko god da sam govorila da je ne volim i da je glupa..nisam tako mislila jer je ona meni zapravo bila uzor od koje sam sve kopirala… Živciranja, svađe, tuča, često sam je znala i gristi kad nije bilo po mome. Ali uvijek je bila u mojim očima kao neki stariji uzor...Iako se nismo baš super slagale, provele smo jako puno vremena zajedno igrajući se s našim lutkama, barbikama… riječ je o osobi koju ću uvijek cijeniti i poštivati kao da mi je rođena sestra…U njoj sam vidjela stariju sestru od koje ću moći sve naučiti i kopirati…to joj je smetalo ali znam da joj je bilo drago da netko želi biti baš kao ona….
Kada smo odrasle i došle u pubertet u lude godine…počele smo se slagati jako dobro. Starija je od mene 3 godine i na to sam uvijek bila ljubomorna jer je bila starija i uvijek je bila „pametnija“. Kad je krenila u srednju školu počela je biti prava cura koja je počela izlaziti a ja sam bila samo mala klinka koja još nije smjela van, i na to sam bila ljubomorna, zašto je ona smjela a ja ne. Napokon je došlo i moje vrijeme izlazaka i počele smo se jedna drugoj povjeravati i pričati si one slatke tajne…Sada smo odrasle….meni je16 a njoj 19 i došlo je ono za što sam uvijek mislila da još neće biti…Ona odlazi u Osijek i tamo će studirati…ostavlja ovdje sve i ide u novi život, novo sve….možda ona i ne zna ali jako će mi faliti…Faliti će mi ona njena škicanja u selu ako bi otišla s kojim dečkom, falit će mi njezina briga o meni kada smo u disku, uvijek bi me čuvala i bila bi moj „pit-bull“ koji me čuvao od svakakvih idiota, falit će mi u svakom pogledu jer više to neće biti to nikada, ide živjeti drugi život i ovdje napušta sve kako bi si izgradila budućnost i život…Uvijek ću je smatrati svojim idolom, uzorom i nečim što sam uvijek vjerno pratila u životu…jesam ja teška i imam mana, ali uvijek sam je smatrala nekim tko će mi uvijek pomoći i na koga se mogu osloniti…ali nikada to nisam pokazivala tako jako….i zapravo sada sam shvatila kako ide netko koga sam jako zavoljela i netko kome sam mogla uvijek reći sve…ja joj želim sve najbolje u životu i nadam se da ćemo kad odrastemo još veće i budemo imale svoje obitelji imati kontakt i da nikad neće zaboraviti Dadu koja je voli najviše na svijetu i koja će uvijek biti uz nju kad joj bude zatrebalo….
...i ovo ljeto prolazi...
Obećala sam da cu češće pisati, i opet nisam...ali bitno da sam tu...i da se ipak javim s vremena na vrijeme... :)
Nista se bitno nije dogodilo od zadnjeg posta... Upisala sam fax, ja i moja cimerica našle stan i za manje od mjesec dana selim za Osijek i tako...
Prije tjedan dana sam se vratila sa mora...bilo mi je super...Išla sam u Vodice s prijateljicom i četiri prijatelja i stvarno smo uživali...ali pojedinci (odnosno ja) i izgorili kao račići:)) ali bilo je lijepo...jednu večer smo bili na koncertu Jasmina Stavrosa....a zadnju večer smo išli u Haciendu na Severinin koncert na kojem je bilo oooooooooodličnooo.... ali nažalost sve što je lijepo kratko traje pa smo i mi morali kući :(((
Što se tiče ostaloga, sve je uglavnom po starom...još se nisam u nikoga zaljubila, niti želim uopće ikoga blizu sebe...ovako mi je lijepo, odnosno i nije baš, ali se ne želim vezati.... I tako...kad bude nešto posebno novo onda se opet javim :)))
evo jedna snimka sa Sevkinog koncerta, iako nisam ja snimala, jer nisam bila s te strane, nego ispred nje :))
ako nekoga zanimaju slike imaju sve na facebooku :))
....ljetni povratak....
Kao prvo veeeeeliki, najveći pozdrav svima.... I Hvala svima koji su bili uz mene....
Nakon dosta teškog razdoblja za mene opet sam ovdje, i nadam se da ću sada češće pisati....
Kao što znate završavala sam gimnaziju i bilo je puno učenja.... Nakon škole, otišla sam u bolnicu i napokon operirala svoje koljeno.... To je bilo strašno za mene ali je prošlo :) ....bilo je bolno...tjednima nisam mogla hodati....a morala sam učiti za maturu koje sam se užasno bojala. S obzirom da u bolnici ništa nisam mogla zapamtiti, zadnji tjedan prije mature je bio prilično naporan, učila sam dan i noć i preživjela. Sve je bilo lijepo, krasno i divno, napokon sam dobila osjećaj slobode od svega, ali je onda došlo ono još gore...učenje za fax.... Prijavila sam se na tri fakulteta, ekonomiju, pravo i predskolski odgoj.... U utorak sam bila na prijemnom na pravu, i drugi dan kad sam saznala da mi je SAMO 1 BOD falio da pređem prag cijeli svijet mi se srušio....jer sam to najviše htjela....zatvorila sam se u sobu i dva dana samo plakala...s nikime nisam htjela pričati i bila sam strašno razočarana...mojih najboljih 5 prijatelja su upali na neki fax, makar i na onaj koji ne žele, a ja nisam.... Svi zajedo trebamo u Osijek, maštamo o tome već dugo vremena, i onda ja ne upadnem... Za mene ovako emocionalno relativno slabu je to bila katastrofa... Ali jučer sam se dignula iz mrtvih :) saznavši da sam upala na predskolski odgoj, i eto biti ću valjda teta u vrtiću jednog dana :) . Na ekonomiju neću ni pokušati otići, jer me to zapravo ni ne zanima, a prijavio se mali milijun ljudi...
Sada kad je to sve tako uplakano ali na kraju sretno završilo, i kada se još samo trebam otići upisati, koljeno se pogoršalo...prošlo je više od mjesec dana od operacije, sve je prošlo super, lijepo je zaraslo, ali pošto imam neku nesretnu zvijezdu iznad glave, odjednom je počelo curiti, svaki dan moram opet na previjanje jer mi se rana otvorila....Danas se bojim opet otići doktoru jer se bojim što će mi reci :(
I eto tako....nadam se da će na kraju kao i s fakultetom sve proći u redu, i da ću moći slobodno uživati u ljetu kao i svi ostali do desetog mjeseca....
Lijep pozdrav svima....i sve vas puno voli vaša Ivanščica :)
....kraj škole....
Mislim da je bilo i vrijeme da se ponovo pojavim na ovim stranicama......Nakon tri mjeseca evo mene opet na blogu :) ....Nadam se da me razumijete, završavam gimnaziju, puno je učenja, puno obaveza a jako malo vremena....Jednostavno ne stignem pisati ovdje...Ono malo vremena što imam slobodno iskoristim za neke druge stvari, izlaske, druženje s prijateljima i tako.... A između ostalog, bilo je i razdoblje od mjesec i pol dana da mi računalo nije valjalo, pa i da sam htjela ovdje tipkati nisam mogla :( .... Znajte da nikoga od vas nisam zaboravila...da još uvijek postojim ali u nekom drugom svijetu :)
Imam još nekoliko dana škole koju ću nadam se uspješno završiti, ali onda me čeka ono najgore....MATURA....koje se jako bojim, jer strahujem da neću stići naučiti sve što moram...Puno je toga, ali opet malo vremena....i u to malo vremena moram odvojiti nekoliko dana na operaciju koljena :( ...Stvarno ne znam kada ću to sve stići, i bojim se da neću dobro proći :( ...a nakon toga dolazi još gore razdoblje...UPISI NA FAKS....što ću ako upadnem na niti jedan fakultet???? Što onda da radim??....nemam pojma....Morala sam odustati od likovne akademije :( , a to je jedino što volim raditi....Kasno sam počela sa pripremama a i zbog koljena ne mogu dugo stajati i crtati :( ....Ništa nije onako kako bi ja htjela da bude...
Međutim, što se tiče škole, nije tu baš sve tako crno...Nedavno sam imala maturalnu zabavu na kojoj je bilo prekrano, i to je nešto što ću zauvijek pamtiti....Sam onaj dolazak i pogledi na cijeli razred koji je bio tako lijep...dečki u odjelima i kravatama, cure u prekrasnim haljinama, sve puno blještavila....to je nešto jednostavno neizbrisivo....i zbog toga mi nije žao niti jednog trenutka provedenog u gimnaziji....Mučili smo se mjesecima da naučimo korake za ples...da sve uskladimo i da tih nekoliko minuta naše slave pred 300 ljudi bude uspješno....i uspjeli smo...trud se isplatio a mi smo bili zvijezde večeri....Sada nas čeka norijada, matura, i zauvijek rastanak od srednje škole....Držite mi fige da sve uspijem uspješno završiti...Da stignem sve naučiti i da se upišem na fax....A ja vam u znak zahvalnosti dajem da vidite neke od slikica sa maturalne zabave :)
Voli vas sve vaša Ivanščica .....kissss
....naporno razdoblje...
Bilo je i vrijeme da opet nešto novo napišem...
Kao što naslov govori ovo je dosta naporno razdoblje, puno je obaveza pa ne stignem svako malo pisati na blogu...
Vrijeme jako brzo prolazi,prvi mjesec kao da i nije bio, onda je došlo vrijeme poklada i ludih dana pod maskama kad nas nitko ne prepoznaje...ti dani su bili naporni... :) ...maskenbali u drugim mjestima, iako sam samo u jedno mjesto išla s prijateljima i bili smo štrumfovi...zatim povorka kroz cijelo selo...a onda na pokladnji utorak napokon veliki maskenbal u mojem mjestašcu :) koji smo mi KUD-ovci organizirali...uvijek bude puno ljudi i bude jako lijepo i veselo...tu sam bila klaun :) ...
Uz te obaveze koje su prošle tu je i skola...s obzirom da sam 4. razred sve više je učenja, priprema za maturu, nervoze, straha...
I još pripremamo maturalnu zabavu krajem 4. mjeseca...to jedva čekam...biti će to lijepa večer u velikoj sali gdje ćemo se rastati sa srednjom skolom na najljepši i najsvečaniji način....
Bilo je upitno hoćemo li praviti zabavu ili ne...jer svi polako odustaju od tradicije i svečanosti...svi su se počeli oprastati u kafićima na potpuno obične načine...onako kako bude i svake subote vani...Srećom, kao razred barem smo se u tome složili da želimo lijepu uspomenu na rastanak od srednje skole i većine prijatelja,jer se nakon srednje slabo tko još uvijek viđa...
Nakon toga još slijedi polaganje mature...toga se jako bojim...ne znam kako će biti, kako ću sve stići naučiti...jer puno je toga...a 1.6. idem ipak operisati koljeno :( ....biti će nezgodno, naporno...užas...baš se bojim svega toga...a i prijemnih ispita za faks :(
Nadam se da će mi Bog pomoći i da će sve proći dobro...
I da...sutra je Valentinovo...dan kada su svi zaljubljeni, kada se zaljubljeni vole, i kada oni koji se vole uživaju u svojoj ljubavi...
Sve trgovine su pune srca, ljubavnih ukrasa, medvjedića, cvjećarnice pune ruza...Svi kupuju poklone dečkima i curama...
A ja taj dan nikako ne volim...voljela bi da mogu zaspati i probuditi se 15. ujutro....jer nisam zaljubljena...nemam dečka i jedva čekam da taj dan prođe...nije da nemam s kime biti, nego jednostavno ne želim...odkako sam ostavila onog dečka još u 10.mj. nisam se poželjela ponovo vezati za nikoga...a i kada sam imala dečka za Valentinovo bi obično bio negdje daleko...tako da mi taj dan predstavlja tuzni dan...bezveze...i jedva čekam samo da sve to prođe...
Svejedno svim zaljubljenima želim sretno Valentinovo i da ga lijepo provedu...
I da...još nešto vrlo bitno sam zaboravila :) ...S obzirom da ljetos nisam uspjela prestati pušiti...odlučila sam ponovo pokušati...skupljala sam snagu, rasčistila sama sa sobom da li to želi ili ne želim...I odkako je počela korizma ne pušim...daas je 11. dan...Ako izdržim cijelu korizmu, a ja se nadam da hoću jer sam čvrsto odlučila, onda ću i nastaviti dalje život bez cigareta... držite mi fige :)
Rijeke mjenjaju svoja korita i smjerove, ali uvijek teku naprijed...
Evo i mene napokon u 2008. godini...
Nisam dugo pisala...dosta dugo...nije da nisam imala što pisati...i da se nista nije dogodilo...ali jednostavno ne mislim da to ikoga ovdje zanima :)
Želim svima sve najbolje u 2008. godini...želim svima više sreće u životu...još bolje zdravlje i najviše uspjeha....
Meni moji praznici prolaze iz dana u dan... i još malo opet počinje škola...
Mrak mi pada na oči kada se sjetim mature...i samog kraja...ajme meni...
Ali valjda će sve to proći kako treba...
Praznici su prošli jako lijepo...uživam u svakom trenutku....
Provodim vrijeme s najdražim prijateljima...Među kojima je i moja Miuškica... :) volim te mišiću :) i čuvaj nam slonicu Nelycu :)
I vjerujte mi ljudi...svi oni koji posjećujete Mijin blog...ono su sve gluposti koje su komentirali dva bolesnika..Mia nije takva kakvom su je prikazali...Jednostavno, neki ljudi nemaju pametnijeg posla nego zagorčavati drugim ljudima život...pa tako i oni...Mia je najbolja i nasimpatičnija i najdraža cura koju sam ikada upoznala...Zato Mija samo hrabro dalje,i ne dopusti da ti bezvrijedni ljudi utječu na život...
Nemojte misliti da naslov nema veze sa ničim...svidjela mi se ta rečenica jer sam ju danas kao posvetu dobila u jednoj knjizi...učinila mi se zanimljivom...i mislim da ima istine u njoj...možemo raditi što hoćemo,misliti na svašta, odupirati se nečemu...ali uvijek idemo istim putem...i uvijek,baš uvijek, bez obzira na sve prepreke trebamo ići naprijed putem kojim smo krenuli...
Evo i jedna pjesma...posvećena osobi koja je jako daleko...bar mislim da je još uvijek daleko...ako i dalje posjećuješ moj blog znaš tko si....
...i još jedna koju volim....
...dolazi Božić :) ...
.
Sretan i blagoslovljen Božić svim ljudima dobre volje :)
..vani je snijeg sve zabijelio...kuće u svim ulicama svijetle...raspoloženje se svakim danom sve više podiže...jer dolazi Božić...meni najljepši blagdan u godini...i baš sam happy :) ...škola završava, napokon dolazi malo odmora i uživanja...
...nemam što puno za pisati...samo me zanima da li su i drugi sretni zbog Isusovog rođenja ? :))
www.commentbaby.com
CLICK HERE
www.commentbaby.com
16.12.2007. u 16:29 | 14 Komentara | Print | # | ^
...prvi snijeg...
...hello...evo i mene zajedno sa prvim snijegom...bilo je i vrijeme da se malo pojavim...a i snijeg jer ga prošle godine gotovo nikako nije bilo...
...neću nista pisati...ne stignem u zadnje vrijeme tipkati na blog ali to ne znači da sam vas sve zaboravila...dosta je učenja...morala sam dva tjedna na terapije zbog koljena a i dio vremena moram odvajati na crtanje...odlučila sam napokon da ću ako mi Bog pomogne upisati likovnu akademiju...trudit ću se i dati sve od sebe pa ćemo vidjeti što će biti...subotom idem na pripreme,moram dosta crtati i tako...stavila sam ovdje neke radove pa prosudite hoće li biti što od mene :)))
...opet bolesna...
...kao što vidite u naslovu opet sam bolesna...juče ujutro sam se probudila i grlo me bolje...sinoć kad sam došla iz škole nekako jadno sam se osjećala i uhvatila me temperatura...mislila sam da će do0 jutro biti bolje ali nista...krajnici su natekli,strašno me bole...i imam i dalje temperaturu...mama mi je rekla da ne idem u školu nego doktoru pa sam opet dobila tablete od 1000 mg koje mi već razaraju jetru,jer s krajnicima imam godinama problema...
Ali nešto gore od toga je što ujutro moram fizijatru zbog koljena... :((( ...i dalje me strašno boli...hrskavice gotovo da i nemam više...meniskusi su mi skroz otišli...bez steznika jedva hodam....nateknuto mi je već tjedan dana....katastrofa...
Bojim se što će mi fizijatar reći,prije tri mjeseca mi je dao tablete koje pijem sve do danas i vježbe koje moram raditi tri puta dnevno...rekao je ako mi za 3 mjeseca ne bude bolje da ću morati na presađivanje hrskavice...a bolnice organski ne podnosim...znam da to nije nista strašno ali ja bi to najradije izbjegla...drzite mi fige, da mi kaže da će sve biti oki bez operacije...iako su mi izgledi mali za takvo nesto,jer boli od prvog mjeseca i sve je gore... :(
Sve vas ljubim i pozdravljam...
...sreća i tuga...zahvalimo Bogu na ovom lijepom životu...
Moj naslov je sreća i tuga...dvije velike stvari koje su mi se dogodile ovaj tjedan...
Prvo ću o sretnom trenutku...U četvrtak sam bila sva nikakva,putovala sam navečer iz škole...I stigla mi je od mame poruka da mi je nešto lijepo kupila :)) ..ja sam ju molila da mi kaže što je to,pa me na kraju nazvala i rekla da mi je kupila lakove za nokte...Došla sam u svoje mjesto i otišla s njom i njezinom prijateljicom na kavu...kada smo došle kući ja sam prva ušla, a ona je parkirala auto u garažu...Nakon nekoliko trenutaka netko mi je pozvonio na vrata,mislila sam da zvoni da joj otvorim zbog vrećica koje je nosila...Međutim,otvorila sam kad ono na vratima VEEEELIKI MEDO.... :) ...Bila sam jako,jako,jako sretna kad sam ga vidjela...u stvari kupila je njega (ali i lakove naravno :)) ...Znam da sada mislite ''cura od 18 godina i medo???'' ...Ali ja sam u duši dijete,oduvijek sam htjela jednog takvog...Imam puno plišanih igrački,ali ova je posebna...Tako je lijep,velik,mekan,njezan...stvarno ga obožavam :))
OVO JE MOJ MEDO
Drugi dio naslova je potpuno drugačiji..Naime,jučer sam išla sa školom u Vukovar, Ilok i Šarengrad...Išlo mi se svugdje, samo ne u vukovar...što sam bila svjesnija da smo bliže njemu osjećala sam sve jači pritisak...Malo smo razgledali grad,iako sam išla i prije tamo,svaki odlazak u taj grad mi teško pada...Sve one zgrade sa rupama od rata,toliko uništenih objekata...to je strašno...Zatim smo otišli na groblje...To mi je bilo još gore...Toliko poginulih ljudi,a što me najviše boli, tu mi je dosta familije...Koju su pobili bez imalo milosti...Još ih je mnogo neidentificiranih i oko 600 nestalih,na silu odvedenih iz Vukovara,još uvijek ne pronađenih...najmlađa žrtva je bila mala bebica od 6 mjeseci , a najstarija je bila baka od 104 godine..Bilo je strašno slušati takve stvari...Ono najgore je bilo gore na Ovčari...nešto prestrašno..Za vrijeme rata na Ovčaru su dovezli 200 ljudi, i po 10 ih redali pored rupe te ubijali,a oni bi pali u tu rupu u koju bi poslije bacili još nekoliko bombi, dok su drugi sa strane bespomoćno gledali kako im ubijaju prijatelje i rodbinu čekajući trenutak kada će oni na streljanje...Bilo je jako teško slušati...Plakala sam kao malo dijete...Došao je čovjek koji je 9 mj proveo u logoru,pričao nam je o tome,ni sam nije svjestan kako je izbjegao smrt,ali je gledao dok su mu ubijali najbolje prijatelje s kojima je odrastao...Na Ovčari ima velika farma,ta farma je bila idealna Srbima za stražarski nadzor nad zatočenicima, a zatočenici su bili uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice...Srbski agresori su ta skladišta pretvorili u koncentracijski logor. U tom prokletom logoru su pijani i uniformirani pripadnici Jugoslavenske narodne armije pod zapovjedništvom JNA premlaćivali vukovarske zatočenike palicama za bejzbol, motkama, lancima i drugim predmetima. Čak je i gradonačelnik vukovara Srbin S. Dokmanović tukao svoje sugrađane, 4 zatočenika su podlegla u tim skladištima a ostalih 200 vozili gore na streljanje...Neke su u skupinama odvozili u gradske klaonice te im odrubljivali glave,nekoliko njih su motorkama prerezivali preko trbuha, jednog su objesili naopako i prerezali ga po dužini...Meni je bilo prestrašno to slušati...U tom ratu su poubijali tatine bratiće i tko zna koliko još ljudi...Zbog tog rata (u kojem je i moj tata sudjelovao, od početka do kraja), tata kada je predao oruzje, objesio se...Vjerujem da mu nakon svega nije bilo lako...Jedino što mogu reći je ''ZAHVALIMO DRAGOM BOGU NA OVOM LIJEPOM I MIRNOM ŽIVOTU'' ...iako će se trag rata u našim srcima uvijek osjetiti...
Nemojte misliti da sam nacionalno orijentirana, i da mrzim sve Srbe...nije tako...ne znam mrziti ljude, i ovi današnji ljudi (Srbi) nisu krivi za ono što su radili njihovi ljudi u prošlosti...Oni stariji, sudionici u ovako groznim stvarima siju i dalje mržnju između ljudi...Ja ne osuđujem ljude,imam prijatelja Srba, jer oni nisu nista krivi...krivim samo te koji su sudjelovali u tim groznim masakrima i one koji su ih podržavali...Mislim da su to ljudi bez srca i duše, i njih ne vrijedi mrziti, nego ih treba žaliti jer nikada neće upoznati dragocijenost i ljepotu života...
U Šarengradu smo iši u komunu...To je samostan za bivše ovisnike o drogi,alkoholu,kocki...Nisam mogla vjerovati kako dečki mogu otvoreno pričati o svim svojim problemima,od početka ulaska u taj život pakla pa sve do sada...Dečkima zbilja svaka čast, neki dečki su po nekoliko godina u komuni...Smatraju da tek nakon 3 godine mogu izaći u ''vanjski'' svijet i suočiti se sa starim društvom bez da im podlegnu...Iako može otići tko kada želi..Jedan je bio ovisnik 16 godina o heroinu, drugi 10 godina itd...Jako se ponosim tim dečkima,tu su dečki iz cijele Hrvatske i drugih država...Svaki ima svoj posao i po cijeli dan rade,izrađuju narukvice, okvire za slike,male kamene kapelice,lančiće i od prodaje toga žive...Nista ne kupuju, imaju samo ono što dobiju...Imaju svoje krave,svinje,koke,piliće...Jer u komuni uče cijeniti život,to su uglavnom gradska djeca koja nisu znali sebi pripremiti doručak, a ovdje moraju sve raditi...Kuhati,čistiti,brisati prašinu,praviti jesti,musti krave,klati koke,prati svoju odjeću na ruke,čistiti svinjce...I svi su nakon nekog vremena postali sretni,jer su shvatili da život vrijedi puno više od ovisnosti,i shvatili su vrijednost svoje obitelji koju su prije mrzili...
To je malo vedrije od priče o ratu...
Ovaj puta sam bila malo opširnija nego inače,ali sam morala istresti sve iz sebe...
...evo me opet u malo vedrijem izdanju :))) ...
...hello everybody ... :)))
...hello ljudi...evo i mene opet malo...kako u naslovu piše, u malo vedrijem raspoloženju nego u zadnjem postu :)
...mislim da nista nije vrijedno da toliko utječe na moje raspolozenje i moj život...
...shvatila sam da oko mene ima jako puno ljudi koji me vole...
...i imam jako puno prijatelja...koji su stvarno najbolji...uključujući i sve vas NAJBOLJE BLOGERE... :)
...shvatila sam da u životu ima puno lijepih stvari kojima se trebam radovati i zbog kojih trebam biti sretna...
...dečka sam se napokon riješila...mislim,glupo zvuči kad ovako kažem da sam ga se ''riješila'' ...ali poslušao me je i shvatio da između nas više nista nije moguće,i nekako je to prihvatio...
...napokon me potpuno ostavio na miru...i puno se ljepše osjećam...
...slobodna kao ptičica...ali sam daleko od razmišljanja o ulasku u novu vezu...
...to mi ne treba još dugo,dugo vremena...
...želim malo svog mira,opterećenje veze mi ne treba...
...želim da svi znate da vas jakoooo,jakoooo puno volim...
...danas sam se opet malo promjenila :))) ...tri sata sam provela kod frizerke,ali imam nove pramenčiće :)))
...i to mi je možda još više utjecalo na neki način na moje raspoloženje...
...evo staviti ću nekoliko slikica,iako se baš ne kuži na njima,jer mi je mračno u sobi bilo,pa camera nije baš dobro slikala...
...kosa mi je malo narasla i više nije onak strašno kratka... :)))
...sve vas pozdravljam do sljedećeg postića...koji će nadam se biti još vedriji...
...Tati...
Make Love Letters at bigoo.ws
...ovo je nekoliko riječi samo za mog tatu...najboljeg na svijetu...
...mnogi ljudi koji me okružuju ne znaju kako mi je,i koliko patim jer nemam tatu,ne pokazujem svoje osjećaje i uvijek sve držim samo za sebe...
...nitko ne zna koliko noći provedem plačući samo za sebe,jer svi prijatelji stalno govore ''moj tata ovo...moj tata onO...''...a ja ga nemam...
...Tata danas je 11 godina od kako si otišao na onaj svijet,ali te ja i dalje jako puno volim,uvijek ćeš samo ti biti moj tata...nitko mi te ne može zamjeniti...znam da me čuvaš odozgo i da paziš na mene...jer si ti moj anđeo čuvar...
VOLI TE TVOJA IVANČICA
22.09.2007. u 20:18 | 2 Komentara | Print | # | ^
... RUŽE...
...hello...znam da od posta do posta prođe jako puno vremena kod mene...ali jednostavno nemam volje a ni baš previše vremena jer je škola OPET počela...
...danas sam s vama došla podjeliti slikice od mojih prvih CRVENIH RUZA u dvoristu...do sada sam imala samo neke rozne...ali sada su napokon procvale novoposađene CRVENE RUZE...jako su lijepe...ne znam kako vi,ali ja ruze jednostvano obožavam...prelijepe su mi i uvijek me razvesele...
one su znak ljubavi i mira...
I sinoć smo imali nastup na vinkovačkim jesenima...bilo je lijepo...poslije nastupa smo imali u hotelu večeru i zabavu,još smo se naplesali...i oko dva sata stigli kući :)
Evo jedna slikica sa nastupa,tu smo samo ja,i moje dvije najbolje prijateljice Vedrana i Marina,i najbolji prijatelj Tomo :))
...***PUŠENJE***...
Evo da i ja napokon napišem nešto osim onih pjesmica...
Ovaj post sam odlučila posvetiti pušenju...Ja sam napunila 18 godina prošli mjesec, a pušiti sam počela prije nekoliko godina,odnosno jako rano...zadnje tri godine sam stalno pušila,u zadnje vrijeme sve više i više,i preko kutiju dnevno...I onda sam sama sebi rekla STOP...razmišljala sam danimja i shvatila da mi pušenje ne donosi nista dobro...imam problema sa krajnicima i sinusima, a pušenje i na to dosta utječe,pluća mi se bezveze crne...a zašto???Zato što sam bila glupa,i jedna po jedna cigareta je preraslo u sve više i više cigareta,kutija,šteka. i nekakvu vrstu ovisnosti...
Prvih nekoliko dana mi je bilo jako teško...Naglo sam sama sebi rekla NE,nisam prvo pokušala smanjiti,nego sam samo prestala...to je bilo 16.08.,danas je 30.08.,...prošlo je već 14 dana kako ne pušim,nekima je to jako malo, ali meni ovo ''VEĆ'' i jeste već,zato što mi dani presporo prolaze, a sama sebi ne vjerujem da više ne pušim...priznajem,dva puta sam pokleknula i to obje subote...ali nisam ispušila kao i inače više od kutije u jednom izlasku,nego po samo 2-3 cigarete...sljedeću subotu ću dati sve od sebe da ne uzmem niti jednu...nadam se da me razumijete...nije mi lako...
ČEMU OVAKVI PRIZORI???
Računa se da svaka popušena cigareta skraćuje pušačev život za četrnaest minuta. Većina teških pušača umire od bolesti izazvanih pušenjem. Pušenje škodi i nepušačima kad borave u zadimljenu prostoru.
Dvije najotrovnije tvari u duhanu su katran i nikotin.
Zrak koji udišeš mora se pročistiti prije no što iziđe iz najdonjega dijela pluća. To je svrha sluzi, ljepljive tekućine što se zadržava u nosu i gornjim dišnim putovima. Sluz kupi nečistoću i bakterije, a tanke dlačice potiskuju sluz iz pluća k nosu i gornjim dišnim putovima.
Katran u duhanskomu dimu nadražuje dišne putove, sužava ih te povećava lučenje sluzi i ometa rad plućnih dlačica. Stoga se sluz, nečistoća i bakterije počinju zadržavati u plućima. Uzrok je to onomu što obično zovemo pušački kašalj, a to je zapravo znak bronhitisa (upale dišnih putova). Pušačeva su pluća stoga podložnija zarazama.
Devet desetina oboljelih od raka pluća su pušači. Smatra se da je katran tvar koja je tomu uzrok.
Nikotin djeluje na mozak i živčani sustav uopće. Možda je stoga upravo on ona tvar koja pričinja pušaču užitak pri pušenju. No on uzrokuje i to da se čovjek nesvikao na pušenje pušeći osjeća jadno i bolesno. Nikotin ubrzava kucanje srca i steže krvne žile, pospješujući nastanak bolesti srca i krvožilnoga sustava.
I na kraju...ŠTO OČEKIVATI NAKON PRESTANKA PUŠENJA???
– unutar 20 minuta – krvni tlak i puls se vraćaju na normalne vrijednosti
– nakon 8 sati – razina nikotina i ugljičnog monoksida (CO) opada, a razina kisika se vraća na normalnu vrijednost
– nakon 24 sata – CO se eliminira iz tijela, a pluća se počinju čistiti od katrana
– nakon 48 sati - u vašem tijelu nema više nikotina, a osjet okusa i mirisa znatno su poboljšani
– nakon 72 sata – disanje je olakšano
– nakon 2-12 tjedana – poboljšat će vam se cirkulacija, trčanje I hodanje će vam biti lakše podnošljivo
– nakon 3- 9 mjeseci – zaboravit ćete na kašalj, probleme s disanjem i učestale infekcije dišnih puteva
ZANIMA ME ŠTO VI MISLITE O TOME?
....muški ponos....
EVO JEDNA GITARICA SA NEKOLIKO MOJIH BEZVEZE SLIKICA...PREĐITE MIŠEM KOJI PUTA PREKO ŽICA GITARE...MOŽDA NEŠTO I ČUJETE... :)
MUSKI PONOS
....oooO...............
.....(....)...Oooo....
......)../.....(....)...
.....(_/.......)../....
...............(_/......
zar je bitno u životu tko ce prvi prići?
tko prvi nazvati?tko sa ponosa sići?
zar je bitno uvijek macho biti?
čekati,trpjeti i alkohol piti?
zar nije ljepše preko ponosa prijeći
reći oprosti,ponos srcem sasjeći
griješiti je ljudski
opraštati božanski
zato umri muški
ne ljubi poganski....
nemoj da ti srce od ponosa kamen bude
nemoj da ti dušmani u ljubavi sude
i kad ti srce sve sumnje sabere
ne daj da te ponos do srži razdere
nek ti srce da oprost, toplinu i nadu ,
nek zla mržnja nestaje
jer ljubav sve prašta,svemu se nada
Shot at 2007-08-11
ljubav nikad ne prestaje....
__xxxxxxxx________xxxxxxxx
_xxxxxxxxxx______xxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxxxx___xxxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxxxxx_xxxxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
_ xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
__xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
___xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
______xxxxxxxxxxxxxxxxxx
________xxxxxxxxxxxxx
__________xxxxxxxxx
___________xxxxxx
____________xxxx
____________xxx
___________xx
__________x
_______x
____xx
___xxx
___xxxx
___xxxxxx
___xxxxxxx
____xxxxxxxx
______xxxxxxxx
________xxxxxxxx
_________xxxxxxx
_________xxxxxxx
Shot at 2007-08-11
11.08.2007. u 19:38 | 17 Komentara | Print | # | ^
...anđele...
Shot at 2007-07-24
...jutros sam se probudila, pogledala na netu poruke,i susrela se sa jednom jako lijepo pjesmom...
Anđele
kad ostanes tuzna i usamljena,
kad ostanes sudbini prepustena,
kad ostanes ranjena i prevarena,
nikada nadu ne gubi.
Ako osjetis da neces uspijeti
i tvoj svjet ne izgleda onako
kako si ga ti zamislila,
nemoj zaboraviti da ce ti zivot biti
onakav kakvim ga ti sama ucinis....
Imaj na umu da neces uspijeti
ako zivis u ulici snova.
I svaki puta kad te sruse
postavi se na svoje noge
i ne zaboravi da imas prijatelja
koji ce biti uz tebe i u dobru
i u zlu bez obzira na sve...
Sretno ti bilo anđele moj... 
Shot at 2007-07-24
Shot at 2007-07-24
....novi look.... :))
....malo mudrih izreka...
U životu je bolje biti jedan dan netko, nego čitav život nitko
Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje ne osvrčući se koliko
dobija nazad.
Ako nemaš brod, plivaj. Ako ne znaš plivati, izgradi brod.
Uspjeh je stvar stava.
Nasmij se kad se javljaš na telefon, sugovornik će to osjetiti tvoje
prijateljstvo!
Kada bi čovjek mogao kupiti sreću, sigurno bi izabrao jedan broj
preveliku.
Neki ljudi ulaze u naše živote, ali brzo i izlaze. Neki ostaju
neko vrijeme i ostavljaju tragove na našoj duši, nakon čega mi
nikad više nismo isti
Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Upravo zato što je tako topao, osmijeh je ljepši od bilo kojeg
cvijeta na svijetu.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše
nesigurno ili suviše čvrsto.
Krhka je ta ljubav, koja se od prvog udarca lomi.
Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše
drugih ljudi.
Drži sreću kao pticu: što nježnije i lakše! Bude li se osjećala
slobodnom, ostat će ti rado u ruci
Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je
čudnije kako nam baš to malo nedostaje.
Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela
čovjeka koji nije imao nogu.
...hello svima...evo i mene...opet... :)) ....i opet me nije bilo dugo...ne da nisam stigla, nego sam iskreno zanemarila blog :) ...bila sam na maturalcu, i bilo je dosta lijepo, pilo se, veselilo, uživalo,kupalo :))) i tako dalje...a ono najgore puno obilazilo znamenitosti Italije (Sicilije)...bilo bi suludo da objašnjavam svaki dan što smo radili i kako nam je bilo...ovako je malo jednostavnije: ''Bilo je lijepo ali naporno'' :)))...zadnji dan u gardalandu je bio definitivno najbolji...''uživali'' smo na vlakovima smrti i svim ostalim vožnjama cijeli dan...
...kada sam rekla da je bilo naporno na maturalcu, mislila sam samo na sebe...jer me moje koljeno sve više i više boli,sve više škripi i kao da ima tisuću komadića pod kožom....bilo mi je teško tamo jer je puno stepenica,pa uzbrdo,nizbrdo, a mene je užasno boljelo...šepala sam za svima ostalima...nekoliko puta od muke proplakala, ali preživjela...jutros sam išla snimati koljeno, pa ću vidjeti u ponedjeljak što mu je...nadam se da nije nista strašno iako boli već pola godine...
...naravno ja sam vječni bolesnik... :)))
I od jučer sam punoljetna :))) i osjećam se isto kao i sa 16 god :))...jučer i sinoć je bilo malo slavlje, tj zagrijavanje za subotu...u subotu slavim i nadam se da će biti lijepo :)))
I sada.....najveća novost....JA SE OŠIŠALA SKROZ NA KRATKO...danas sam otišla frizerki da mi skrari vrhove, i kad je pitala koliko da reže, rekla sam joj ''reži koliko hoćeš'' ,nije mogla vjerovati da to ja govorim :))) jer mi nikada nije smjela odrezati više od 1cm :)))
Sada sam mamin drugi sin...ne stoji mi baš lijepo i izgledam ko dečko ali baš me briga, ljeto je...i narasti će :))
VELIKA PUSA SVIMA :))
...hello...čudno ali istinito...evo opet mene... :)))
....VEEEEEEEEELIKI POZDRAV SVIMA.....:)))
Evo napokon opet i mene malo...
Mislim da je došlo vrijeme da se i ja udostojim napisati nešto na ovo blogiću...
Svi me me već i zaboravili, tako da će trebati duže vremena da se opet prisjete one stare Ivančice koja vam je možda poznata tamo negdje daleko u mislima:))
Nije me bilo dugo...nije da nisam imala što pisati,nego jednostavno mislim da onošto napišem nije nikome ni najmanje zanimljivo za čitanje...
Eto,škola je završila prije dva tjedna, sve je prošlo ok..
Još uvijek ne mogu vjerovati da sam većmaturantica gimnazije, a djeluje mi kao da sam jučer krenula u prvi razred i bila sva pogubljena,jer mi je škola izgledala preveliko i mislila sam da se nikada u njoj neću snaći...
Nažalost, iz godine u godinu će vrijeme sve brže prolaziti...
Isto tako,još uvijek se savršeno sjećam svojeg 10.,11.rođendana i svih ostalih prije njih i poslije njih, sjećam se radosti kada sam napunila 15 godina kao da je sve to bilo prije nekoliko mjesec,a za 14 dana sam punoljetna :)))
Prestrašno kako vrijeme brzo prolazi....
Kod mene novoga uglavnom ništa posebno...
Ljubavniživot jeisto kao prije, nema nikakvih velikih promjena, ali o tome ovdje kao što znate baš i ne pišem :)
Polako pakiram stvari,jer sutra poslijepodne sa razredom krećem na Siciliju...
Nadam se da će sve proći lijepo i da neće biti nikakvih problema...
Još uvijek nemam onaj osjećaj da putujem...još me nije uhvatila ''putna groznica''... :))
Ugl. toliko od mene,ne želim biti dosadna i naporna sa svojim pričama...
Samo toliko da znate da nikoga nisam zaboravila,a nadam se da ćete se i vi mene prisjetiti i napisati mi ponešto...bilo što...makart to bio samo pozdrav :)))
I ja vas sve pozdravljam,i javim vam se za desetak dana :)))
Kissssssssssss 04.07.2007. u 20:42 | 20 Komentara | Print | # | ^
.......... @-',-',-',-- ............
Send a Dozen Roses at bigoo.ws
...slika govori tisuću riječi...
14.06.2007. u 19:21 | 30 Komentara | Print | # | ^
...goodbye...goodbye...my friends, life and love...
....svi brišu blogove ili prestaju pisati...pa ja mislim da je i meni došao kraj...
...u nekom čudnom sam razdoblju,......nemam volje više za nista, i zato sam odlučila i ovdje prestati pisati, pod velikim sam pritiskom zbog škole, stisnulo me nešto sa svih strana, ne mogu uopće spavati niti mi se išta da raditi...možda neću izbrisati blog a možda i hoću...nemam pojma što ću...možda ću stavljati neke slikice tu i sređivati blog, ali neću više pisati...
**** I'M **** SO **** UNHAPPY ****
M I L I B O Ž E Z A Š T O S I M E S T V O R I O ? ? ? Š T O M E N I S I U K A M E N P R E T V O R I O? ? ? ;((((((((
...evo nekoliko ružica za kraj....
....ipak sam živa :))) ....
...hehe...večer...evo i mene...mislim da je stvarno vrijeme da i ja dokažem da sam živa,i da od zaljubljenosti ipak mogu još uvijek pisati :) ...Ovaj vikend je bio jako zanimljiv hehehe...petak nista posebno...ali je jučer ipak bila subota,cijeli dan sam se vozikala skuterom je rbrata nije bilo kod kuće pa mi je bio dostupan :) ...navečer sam naravno izašla,otišla sam prvo kod moje Vedrane,gdje je naravno bila i neizostavna Marina :))) ...hvatale smo kondiciju prije izlaska uz Vecine super kroasane :))) ...vani je bilo jakoooo veselo hehehe...Na kraju smo ja i Tomo završili na rođendanu tri prijatelja,iako neplanski i to u kafiću na igralištu...pvt party :)))) ...bilo je super,ali smo naravno morali u disco...Tomo mi je nestao,tj otišao je kući a da ja nisam skužila,a ja sam završila u soljanima...I naravno,bilo je super kao i uvijek...rasplesala sam se i na kraju je morala svirati moja Brena,jer bez nje moj izlazak ne može proći :) ...mislila sam da neću izdržati jer sam bila u štiklama od 10,5 cm....ali su skakale kao da sam na trompolinu hehee...rano sam legla ali i rano ustala :)))) ...jer sam imala nastup s KUD-om u Štitaru (mjestu kraj Županje) ...morala sam u 12h krenuti...kad smo došli tamo dočekali su nas naši Hrvoje,Elvira i Maja...malo smo se ispekli na suncu u povorki i prije nastupa ali smo preživjeli...sunce nas je izmorilo pa smo bosi hodali po vrućoj cesti do Elvirine kuće :))) ...Tamo su nas jako lijepo dočekali i bilo nam je odlično...Par sati smo se zabavljali,uživali,pjevali...gotovo svi ''seljaci'' iz razreda smo se okupili i baš nam je bilo lijepo...to sam naravno bila JA,Marina,Vedrana,Tihana,Josip,Elvira,Maja,Hrvoje,Domagoj i Josip.... :)))) ...poslije smo otišli do centra u njihov dom gdje su svirali svirači...isplesali se,hodali po kafićima i na kraju su nas naše BABE iz kuda u deset sati poterali kući...jer su od osam već bile u busu...kao i uvijek katastrofa,uviijek nam pokvare raspoloženje...Posvađali smo se sa svima starijima i rekli da više nikada nigdje nećemo otići sa njima...Stigli smo kući u Drenovce,i nama se naravno nije išlo na spavanje :))) .ego smo otišli u Podgajce na kirbaj...Bilo je sota ljudi,ali je bilo užasno,glazba katastrofa i otišli smo nakon manje od pola sata kući...Tj. maloprije sam stigla i ne osjećam svoje noge...bole me os stikli i od onog hodanja bosih nogu po vrućoj cesti...Uglavnom,kod mene nista novo...ostalo je sve po starom...Inače nemam što zanimljivo pisati pa zato kasnim sa postovima...sorrrrrryyyyyyyyyyyy.....
Ali vas svejedno sve voli vaša Ivanščica....a posebno mog Robbija ;)))
P.S.Upsssss...opet malo prevelik post....opet Sorrrrryyyyyyyyy.....pa-pa :)))) Kisssssssssssssssssssssssss
...opet umorna nedjelja...
evo mene opet malo...nedjelja je i ja sam naravno umorna...juče sam se probudila poslije pola jedan hehe...malo čudno za mene,jer u zadnje vrijeme ne spavam baš...bila sam sva nikakva,vani je bilo prevruće,brat je počeo kositi dvorište,ali je htio na kupanje pa sam ja uzela kosilicu...i hodala i hodala po dvorištu...umrla sam skoro hehe...jer je dvorište preveliko...vrijeme se počelo mjenjati,odjednom je počelo jako sijevati i grmiti...gromovi su pucali nenormalno,počela je kiša i naravno uspjela sam i pokisnuti...nije mi bilo do ničega ali sam ipak malo nadošla, sredila se i otišla na večer van s mojom Vedranom...Poslije je došao i Tomo...meni se jako išlo u disco,veca je bila umorna pa joj se nije išlo,došao je i Tomo a ni njemu se nije išlo...kako je vrijeme prolazilo i naše raspoloženje je bilo sve bolje i bolje...ja i veca smo ipak odlučile otići u disco iako nismo znale kako ćemo,jer nismo imale prijevoz,zato što je disco u drugome mjestu :)) ...ali kako nas je sreća hvala Bogu pratila,povezli su nas prijatelji koji su išli...u početku nismo baš bile neke,i u discu nije baš bilo puno ljudi pa nam je bilo glupo da plešemo samo...disco se počeo sve više prazniti a ja i veca sve veselije 
...došli su Ivan i Mijo,veseljaci kao i mi,počeli smo plesati i opet ostali naravno zadnji u discu 
....bilo nam je super,samo što nas je policija zaustavila kada smo se vraćali,dečki su malo hehehe...ali srećom sve je prošlo ok i na kraju su nas pustili...zaspala sam oko 4h, i jutros u pol deset već ustala,jer sam morala u Županju kod bake,tamo smo roštiljali i šta ja znam...pola sam prespavala hehehe...jer sam preumorna...sada sam došla kući...robbie mi je rekao da su izgubili utakmicu,iako nisu igrali protiv portugalaca nego fracuza...baš mi je žao...uz to se još i ozlijedio... jadan...malo sam živčana,nervozna i tužna ne znam ni ja zašto...nešto me danas uhvatilo....maloprije sam se isplakala kao malo dijete...trazila sam nešto po ladicama i slučajno naišla na slike od tatine sahrane koje sam vidjela samo jednom u životu i to prije nekoliko godina...to me jako rastužilo i rasplakalo...i tako...uglavnom nista zanimljivo...nadam se da mi je vedrana danas dobro...uživajte mi...kisssssssss
*************OBOŽAVAM RUŽE*************
...opet sama...
...evo ja opet ostala sama kao i uvijek...kod mene opet nista posebno zanimljivo...sinoć kada sam došla iz škole stigla mi je seka Katarina iz njemačke,dovezli su prijatelj i prijateljica,bila sam jako umorna,ali sam otišla s njima na piće u Jack...bilo je lijepo,nista posebno,ali nije bilo ni loše...njih dvoje su otišli u Đakovo a ja i seka smo se oko ponoći vratile kući...pričale smo i tipkale na netu do pol četiri onda otišle na spavanje...i nista se nisam naspavala po starom dobrom običaju...s obzirom da mame danas nema kod kuće,a brata nikada nema,nisam ni ja otišla u školu da bi mogla ostati sa sekom,jer ipak nemam goste svaki dan hehe...stvarno mi je razlog veliki da ne idem u školu al eto hehe...važno da nisam otišla...ni današnji dan nije nio nešto posebno...poslije ručka opet otišle u kafić,kada smo se vratile tipkale i pričale,izležavale se i tako...malo se vozale skuterom, pa sam se uplašila kad sa vidjela policiju i tak hehehe...ali smo se nastavile vozati pa kud puklo da puklo hehe....sada su kristijan i tanja došli po katarinu i odvezli je...tako da sam opet sama hehe....jedino što me tješi je to da je počela subota hehehe...najveseliji dan u tjednu :)))
...hvala mojim vjernim posjetiteljima :))) ...ovaj puta si je moja Miuškica definitivno dala truda...volim te ljubavi...
...i želim zahvaliti zgembi na pjesmama, koje su me podsjetile na neke stvari iz prošlosti...
...i da...Robbie puno sreće sutra na utakmici u njemačkoj,nadam se da ćete srediti te portugalce.... :))) ...hoću onaj obećani gol za mene :))) 
...voli vas sve vaša Ivanščica...
...nema naslova :) ...
...evo Miuškice i mene malo...istina da sam se ulijenila...neda mi se pisati postove jer nemam što zanimljivo napisati...i postovi su ti super...nisu ni malo jadni...A Irena jeste ona iz razreda...pametno moje :)) ...Kod mene uglavnom ništa zanimljivo...trenutno se mučim s ljubavnim životom i tako :)) ...kad netko nema sreće u životu onda ju stvarno nema...ali što da radim, ne mogu imati baš svi lijep i sređen život...Što se tiče škole...svakim danom mi sve više kida živce,ali hvala bogu uskoro će kraj,onda napokon dolazi ljetooooo,idemo na Siciliju s razredom i tak...nadam se da će sve proći super...Ajmeeeeee...danas je norijada,užas...cijeli dan ću morati gledati maturante kako uživaju i kako se vesele jer su napokon izašli iz one zgrade... :(( ...a ja se još godinu dana moram kiseliti u onoj prvoj klupi mog razreda.... :((( ...valjda će brzo proći...još malo moram krenuti na bus za Županju, pa onda u svoju omiljenu, prekrasnu prvu klupu.... :((((((((((((((((((....hvala svima na komentarima,a posebmo ireni koja si je stvarno dala truda hehehe...kisssssssssssssss...volim vas sve...
24.05.2007. u 10:56 | 13 Komentara | Print | # | ^...danas poslije jučer :)))) ...
...evo mene...napokon kod kuće hehe...ne osjećam se baš najljepše,jer je danas ipak nedjelja, dan poslije subote hehehe...spavala sam kod Marine,jer je sinoć slavila rođendan...bilo je super,jaaako veselo hehe...drago mi je sto je sve prošlo odlično a i torta je bila jakooo ukusna hehehe...ne znam kako mi se dogodilo,ali sam zaspala oko dva sata, i kažu da su me pokušavali probuditi ali ja nemam pojma,poslije su me samo premjestili u drugi krevet...hehe ...valjda sam bila preumorna, jer prošlu noć nisam ni oka sklopila,jer sam ko budala bila na netu i pričala na telefon do 7h ujutro,onda više nisam ni mogla spavati,ustala sam se,popila kavu i nastavila dalje hehe...poslije podne sam zaspala,ali sam spavala samo sat vremena jer me Tomo probudio da idem s njim i Dijanom u trešnje :))) ,poslije se samo otuširala i otišla kod Marine...tako da mi je dan proletio,bio vesel, i na kraju sam zaspala hehehe...jutros sam se ko ptičica probudila u pola osam, a Marija ,cura iz razreda, iz Županje je već bila budna...Marina je spavala kao mala beba,i tak da smo ja i Marija do pola jedanaest izvodile gluposti po sobi, jer nismo mogle spavati :))) ...uglavnom opet sam umorna i neispavana...Tak Veco da znaš nisam se naspavala :(((( ...ali nema veze... :)) jednom se živi...hvala svima koji posjećujete moj blog...ovih dana nisam bila baš najbolje volje,uhvatila me neka tuga i loše raspoloženje tako da mi se nista nije dalo pisati...osim onih pjesama koje me podsjećaju na određene, jako drage osobe :))
eto toliko od mene...danas je nedjelja,dan za odmaranje,zato svi uživajte...kisssssss
20.05.2007. u 13:02 | 22 Komentara | Print | # | ^
...tuga i ja...
...nemam što za reći i napisati...samo želim staviti tri pjesme koje sam dobila na ''poklon'' od jako drage osobe...
...ta osoba će se prepoznati kada bude pročitala ove stihove...iako je jako daleko :( ...zna da mi je u mislima...
Crvena Jabuka - Nova Ljubav
I opet je nova ljubav rođena
Ljepša, mlađa, sretnija
Ako Bog da pametnija
Nasmijana kao ti i ja
Ja samo želim
Sunce, more, nebo plavo
I pravu ljubav,
Valjda na to imam pravo
Lica od sinoć
Ujutro zaboravim
A sve što nađem
Poljubim i ostavim
Svakog čeka mrva ljubavi
Neću da sjedim
Više na dvije stolice
Ja hoću ljubav
A ne njene dvojnice
Tražio sam sreću
Nema je kad mi treba
Pružao ruku
A svoju nitko ne da mi
Svakog čeka mrva ljubavi
I opet je nova ljubav rođena
Ljepša, mlađa, sretnija
Ako Bog da pametnija
Nasmijana kao ti i ja
Sad opet volim
Ne treba mi ništa više
Dosta mi je frke
Hoću da živim tiše
Slobodno mogu
I u sreći pretjerati
Našao sam nekog
Kome mogu vjerovati ja
Svakog čeka mrva ljubavi...
Baruni - Ljubav Nosi Tvoje Ime
Ja te volim otkad znam za tebe
Ja te volim otkad znam za sebe
Ja te volim kao nebo plavo
Nebo plavo,moja ljubavi
Znam da bez tebe ni mene nema
Znam da život je k'o uspomena
Znam da ti si moje sunce malo
Sunce malo meni ostalo
Ljubav,ljubav nosi tvoje ime
Dušo,hajde ne zaboravi me
Ne zaboravi me
Kad sjetiš se mene
Kad sjetiš se mene i suza ti krene
K'o ptica nošena vjetrom
Sam ću negdje mislit na tebe
I palit svijeću za svijećom
I bit ćemo opet u mislima skupa jer nada umire zadnja
Makar će duša zauvijek ostat' tebe žedna i gladna
Kad sjetiš se mene i suza ti krene onako od sebe sama
Ja dignut ću čašu u ime svih onih godina što su za nama
Kad sjetiš se mene i suza ti krene sjajna poput rubina
Nazdravit ću tebi jer svuda u meni još previše te ima
Dražen Zečić
...pozdrav s informatike...
...ovaj post posvećujem Marini...
....SRETAN ROĐENDAN...
...I SVE NAJ,NAJ NAJ BOLJE...
...puno zdravlja,sreće i ljubavi želi ti tvoja Ivančica...
...*...(oo)...*...(oo)...*...
...ajme,evo i mene malo na moj blogić...posljednjih nekoliko dana nemam baš vremena za pisanje postova,ali ni nemam nešto posebno za napisati...uglavnom, gledam kako mi je i ovaj vikend prebrzo prošao, tako je malo trajao a svašta se dogodilo...
...ne znam što da pišem, danas sam cijeli dan prespavala...imam upalu svih mišića pa se ne mogu pomaknuti :) ...u petak sam pod tjelesnim, zajedno sa svima ostalima naravno, išla trčati na graničar (županjesko neko igralište), trčali smo kilometar i pol, mislila sam da ću umrijeti nakon što sam istrčala to,ali sam hvala bogu još uvijek živa :) ...uspjela sam dobiti 4 hehe, jer sam otrčala za 4 minute i 41 secundu :) ...tu noć sam do 4h ujutro bila budna, bila na netu i pričala na mob s dragim ''prijateljem''...a u šest me mama probudila jer smo s KUD-om išle u Bizovačke toplice na kupanje...bilo mi je super, jer su moji najbolji prijatelji bili samnom, naravno da su to Marina,Tomislav, Vedrana i Josip koji inače nije stalno s nama jer ide u različitu školu od nas,ali je on naš stari kompanjon iz osnovne :))...uspjeli smo probiti led i otvoriti vanjski bazen :))) jer je unutra bilo prezagušljivo a i u olimpijskom bazenu je bilo neko natjecanje u ronjenju između hrvatske i mađarske :) ...cijeli dan smo se kupali, nagutali se vode i sunčali se vani...uspjela sam čak i potamniti hehe...na nekim mjestima sam pocrvenila a na nekima dobila normalnu boju :))) ...mislila sam da će me puno više peći sve ali je hvala bogu sve ok...jedino što sam koljena izlupala pa mi se crvene i plave...i na ruci imam plavo jer me Josip svaki puta jako stiskao za ruku kada me gnjurio, taj nema osjećaja :))) ...sve u svemu bilo je super...kada smo krenuli kući zaspala sam čim sam sjela u bus, mama i ostali su mi pjevali na uho ali ništa nisam čula...bila sam preumorna kada sam došla kući, nije mi se nigdje išlo, ali eto kada idu svi moram i ja... :)) ...kada sam se otuširala otišla sam kod Vece, pa smo se tam malo ona , mina,mara i ja pripremale za van hehehe...u Jacku sam skoro zaspala,i mislila sam ići na spavanje,ali s obzirom da je Ilijana slavila rođendan i da su svi išli u soljane,otišla sam i ja...u početku nisam mogla noge pokrenuti,ali su poslije same poludjele i počele plesati...tak da sam kući došla oko 3h i opet naravno pričala do pol šest :)) ...brat me u pola jedanast probudio, doneo mi mačkicu na glavu...ajmeeeee kako lijepu mačkicu je jučer doneo...malu bijelu perzijsku mačku...preslatka je...samo bi se mazila i igrala...a još je skroz maja...ajoj...kako je sjatka :)) ...s obzirom da je sva bijela i zove se Pahuljica :) ...poslije ručka sam zaspala,tomo me jednom probudio da idemo trešnje,rekla sam da neću i nastavila spavati, drugi puta me probudio oko šest kada su se vraćali i onda sam morala izaći van...prespavala sam se hehe...mislila sam nastaviti spavati čim odu,ali mi je onda došao moj dragi ujak i njegova cura,pa smo popili kavu i ja se razbudila...sada ne znaš što ću...ostati i tipkati ili se vratiti u krevet...hehe ...ujutro opet moram u školu :((( ...uh...previše sam toga napisala :)) ...zato me opet neće biti dugo hehe...kisss
to je moja Pahuljica :)) ...mene ne gledajte jer sam se tu tek probudila... :))
...večer...
...evo mene malo...
...hvala na komentarima 
...
...ne znam još što da radim sa blogom... :)
...Ivane a tko si ti? :) ....
